gušterica

IN MEMORIAL

Godina dana,pa i više! Prođoše u blinku oka. Godinu dana starija,moguće i zrelija.Možda. Danas sam darivala krv na faxu. Imam srednje mali krater na desnoj ruci. Nije boljelo, nije dugo trajalo, nisam se onesvijestila nad sam vidjela veličinu igle. Igle su pored paukova moja najveca fobija.

Gdje sam bila proteklu godinu? Za knjigom, sa ekipom, u kinu, naravno- ne sve u isto vrijeme. Nisam baš imala previše izbora. Ali zato sam dala godinu na vrijeme i sada krenula dalje,mada mi se čini da se nisam previše pomjerila s mjesta.
Preko ljeta sam previše putovala po lijepoj našoj. Nažalost, nigdje van, nigdje preko oceana, brda i dolina u nepoznato. Ovo sam ljeto trebala nadoknaditi propuste koji su se nakupili tijekom godine, samo, uhvatila me lijenost,pa nisam puno napravila, a kamoli nadoknadila. Iduće mi se ljeto treba računati kao dva. Zaostaci, silni zaostaci.
Zaboravila sam pisati. Pravopis takodjer. Što reći pametnoga?

grrrrrrrr. A toliko toga mi se dogodilo, ne znam odakle poceti, cega se sjetiti. sve mi je to spremljeno u nekom facsiklu zaključane ladice.

evo jedne sitnice:

fešta za moj 20 rođ. Tete nema puna 2 jedna. Ja čivam stan i pudlicu. (naravno,svaka prava teta mora imati pudlicu, inače se ne računa kao teta).
odobrenje sam dobila za poziv par bliskih ljudi na kolače, a glazba ne dalje od 23h.
ha ha ha
ali teta nije znala da se ja družim sa puno ljudi, i svi su mi relativno bliski. nitko nije za izostaviti, stoga mi nije ni padalo na pamet ne pozvati ih. kad je fešta nek je prava. Doduše, ta se fešta dosta dugo odgađala zbog nedostatka prave lokacije. ali ovakvu savršenu priliku se ne smije propustiti ni pod koju cijenu.
Bilo je super. Došli su svi koji su trebali, sva se cuga popila, sva se klopa pojela, većina/70ak balona puknuto... glasna glazba do xxh. Susjedi nisu zvali policiju, iako nam je i to bilo u planu.
jadan pas sav istraumatiziran,ali živ.
Zadnji gosti pomogli oko smeća, sva sreća pa nije bilo riganja kroz prozor/po zidovima/tepihu/cipelama i jaknama. Ljudi kulturni, a šta'š!
Tetino sam prigovaranje samo propustila kroz uši i sve 5!

U petak 25.11.05. je fešta mog faxa KRVAVICA, naravno, povodom dana darivanja krvi, koju nikako ne propuštam, a tko god je u Rijeci, savjetujem da dodje. lokacija: Hemingway

i jos nesto:
ljudi, ne budite škrti za krv!

21.11.2005. u 15:39 | 4 Komentara | Print | # | ^

BIRTHDAY

danas mi je 19.rodjendan. sinoć sam ga proslavila sa starom ekipicom, i najbitnijim gostom: došao mi dečko čak iz osijeka. prevalio punih 500 km do Rijeke, i ostao par dana. noćili smo kod moje tete, s kojom se on vrlo dobro skompao, da mi je prosto za nepovjerovati!
stigao je u petak, a vec sutra ujutro u 6h odlazi nazad. sve tako brzo prolazi, da je čisto nevjerojatno!
ja na faxu, pretrpana obvezama, ne stignem disati.
uzela sam coffie to go, jer nemam vremena ni sjesti i popiti ju na miru! danas sam skoro zahrkala na anatomiji, iako sam odspavala punih 6 sati. da to se čini malo, ali da nije umora, ne bih ni spavala. razmišljala sam kako bih mogla početi sa amfetaminima, jer dan ima premalo sati, a onih 8 koji otpadnu na spavanje su čisti gubitak vremena.
još mi uvijek organizacija baš i ne štima, previše se zadržavam u kadi i praznom hodu, tv sam napustila, zvanično, a ostatak... uh, ne znam što bih prije.
još uvijek sam u domu, i fenomenalno mi je. skompala sam se sa par cura, iamamo ekipicu na katu, sve spremne pomoći i uskočiti u svakom trenutku; pjesma, priča, utjeha, izlasci, posudjivanje odjeće...sve je na jednom mjestu i uvijek pri ruci.

kažu: sve što je lijepo kratko traje. a meni je ovo najsretrnije razdoblje u životu, i nadam se da će potrajati svih 6 godina.
nema više onog feelinga: ah, uskoro će sve biti gotovo i morat ću se vratiti na staro. sad sam započela to staro. nema više vraćanja. tu sam. napokon sam "DOMA". TO JE TO.
OVAJ RODJENDAN MI JE STARNO HAPPY

25.10.2004. u 12:31 | 4 Komentara | Print | # | ^

VRIJEME LETI

ne mogu vjerovati koji je vec datum! toliko se toga dogadje, zivot mi je postao vrlo intenzivan, i jos se uvijek privikavam. zao mi je sto nemam gdje pisati, jer cu zaboraviti sve zanimljivosti!
trenutno sam u sveucilisnoj knjiznici, stojim i tipkam. nemam vremena.zurim. nadam se da cu uskoro imati cesci pristup kompu, jer ovo stvarno nema smisla!

15.10.2004. u 15:13 | 0 Komentara | Print | # | ^

blog iz vlaka:

Dakle: napokon sam u Rijeci. Došla sam na kraju vlakom, jer su tetak I tetka non-stop odgađali put! Nakon dosta pregovaranja, odluka je pala da ja idem vlakom, a oni će se vrnuti za vikend zajedno sa mojim stvarima.
Moji razlozi za raniji odlazak: useljavanje u dom, psihički odmor, (budući da je napetost rasla iz dana u dan, i već je počela udarati u strop), relaxacija s društvom, možda i izlazak, neki mali shopping u gradu (snickers, couple of T-shirts...etc.)
Njihovi razlozi za dulji ostanak (a već su tamo boravili 10ak dana): plaćanje računa i pecanje na Dunavu. Pomalo neodgovorno prema meni, jer, ovo mi je JAKO važna stvar u životu, i ne želim sve raditi u zadnji tren, ne želim NOVI POČETAK započeti negativno nastrojena (nervozna, ljuta, neorganizirana i nestaložena)
Na ovaj odlazak sam se pripremala puna dva tjedna, već sam se 6 puta pozdravljala sa jednim te istim ljudima, da na kraju nitko više nije ni vjerovao u moju selidbu.

Stvari sam spakirala u kutije, vreće i torbe punih tjedan dana prije polaska, (i to mi je darling pomogao demolirati sobu) jer sam bila u zabludi o polasku dan-sutra!, i tako do sada nisam imala pristup internetu, pola stvari koje sam htjela pisati su pale u zaborav, ali trudit ću se biti redovita.

Uglavnom, taj sam dan izbacila PUNU veliku vreću za smeće sentimentalnoh gluposti koje su se nakupile tijekom par godina. Samo, nije mi jasno odakle ih toliko, kad sam od tih sranja očistila sobu prije2-3 mjeseca, a još toliko je ostalo!
To su sve one gluposti koje ti tobože nešto predstavljaju u životu, a kad ih baciš, uopće ti ne fale, niti ti trebaju.

{čak smo darling & me prvi i jedini put ostali sami kod mene u stanu na sat ipol, pa smo naravno iskoristili priliku na stolu u blagovaoni i kauču u dnevnoj! :-) }

baka i djed su se danas preselili nazad na selo. Baka je postala tooemotional, a s djedom sam se svađala do posljednjeg dana (otišli mu živci, a ja ne mogu otrpit, ni prešutjeti). Na kraju me nije htio ni zagrliti kad smo se pozdravljali, samo je rekao «nemoj se ljutiti što sam te grdio», i ostatak BAD-BREATH babaca iz susjedstva me je izljubio, da sam prvom prilikom dezinficirala lice asepsoletom.

Nisam imala feeling da odlazim. Iz stana sam izašla s ruksakom na leđima i par vrećica u rukama. Kao da idem negdje za vikend.
2h i 15 min prije polaska sam provela s darlingom. Bilo je bez suza (njih sam se riješila u prošlu nedjelju). Možda je to silno odgađanje puta čak dobro i došlo jer smo uspjeli maximalno iskoristiti preostalo vrijeme. U ova dva mjeseca je bilo možda 7-8 dana kada se nismo vidjeli, što je stvarno a lot of time spent together!! I nismo si dosadili, niti se posvađali! Čudo.
Jučer mi je rekao da bi meženio, i da mu se to u zadnje vrijeme dosta mota po glavi. FREAKKKKKKK
Nisam iznenađena. Više začuđena, jer bi se on sa svojom 21 godinom ŽENIO! Meni to još nije u planu 5-6-7 godina, a i kad pogledam u te cifre, i to mi se čini prerano, prebrzo.

Kada iz drugogo kuta pogledam na nas, to izgleda ovako:
Ja sam njemu 5.,- 6.. dosta je zreliji od mene, zna što želi i što mu odgovara. A on je meni prvi. Prvi sex, prva ozbiljna veza. Relativno sam nezrela i u potrazi. I iako je on trenutno jedina osoba s kojom sam razvila connection on this level i trenutno jedini dečko/tip/muškarac s kojim se možda čak i mogu zamisliti u braku, u međuvremenu mi treba još malo iskustva, zabave, Neobaveza i ludosti.
Kada me je sinoć pitao «jesam li ti dovoljan?» rekoh : «trenutno jesi», na što se uvrijedio. Morala sam mu objašnjavati da ne može od mene očekivati ponašanje ko da imam 27-30g., da sam spremna na *brak-posao-djeca* situaciju.

VLAK

Nema rezervacije. Samo da mi u kupeu ne sjedi neki babac.
Ušli u jedan prazan, kad za 5 minuta dolazi neki djed: «jel tu br. 36?» «ne» (laž)»imate mjesta u drugim kupeima, nije bitna razervacija» «ja imam rezervirano na 36, i ne želim da me itko diže!» «GREAT!» grabb things and switch chairs!
Ušli u rugi kupe, gdje je jedna studentica. Ok, može.
Darling i ja se još sprdamo u vezi texta u kliku, kad ono nekababa: «je li tu slobodno?» «pa baš i nije, zar se želite gurati s nama?» bakica odustala, vidi da nije poželjna.

12:15 sjedim, a još uvijek nemam feeling da idem. Krećemo. Darling izišao, ja mu mašem s prozora. Nas 4 ženke, mlađe, kad na sljedećoj postaji uđu 2 babe, i sjele kod nas jer se vagon popunio. I koje li ironije: pored mene sjedne ČASNA! Vrag mi nije dao mira, pa sam joj tobože nehotice stavljala u vidno polje «nepristojne» slike iz klika. Baš sam zla.
KARLOVAC: ostala solo u kupleraju. Provitrim na hodnik, kad ono onaj djedica sa rezervacijom na 36 gleda kroz prozor.
Imao je nekako prijateljsku, nevinu, usamljenu facu. Razočaani izraz na licu. To me uvijek slomi. Bilo mi ga žao. Narasla miknedla u grlu, i ne pušta. Sjetila se svojih bake i djeda. I oni su imali isti razočarani pogled zbog mog odlalska. I to me boli. Nisam ja predodređena da bih udovoljavala drugima. Ne žalim ispasti sebična, no moji su mi ciljevi ipak na 1. mjestu.

U X mjestu ulazi netko. Više nisam solo. Smrdile mu noge. Doima se...propalica. ilegalac, radi mutne poslove, neobrazovani seljak, redneck. Priča ekavicom i prepotentno, što me posebno iritira. Trpim.

Mislim na darlinga, već mi fali! Možda me posjeti za rođendan.
Kako to? Zbog čega ti netko/nešto fali tek kad ostaneš bez toga? I tek tada spoznaš njegovu pravu vrijednost, koju si do sada svo vrijeme omalovažavao i potcjenjivao?! Nije vrag da se bojimo priznati koliko smo slabi, pa se furamo na nedodirljivost. Stavljamo maske i ograđujemo se od osjećaja. Volim ga. Užasno ga volim. Sve njegove nedostatke, sitne nesavršenosti koje su često bile predmet naših sprdnji. Njegov zagrljaj, i kad mi iz milja kaže: «smrade jedan» ili «đubre jedno» i «volim te gade moj mali»...

A da sam ostala...onda bih ga mrzila, jer mi je uništio snove i pokvario planove.1 gizs, kako debilno!
Moram ići, dude iz fossa (gdje se nalazim, zatvara, ide mu se doma. ) isprike zbog tiskarskih grešaka.

06.10.2004. u 15:28 | 1 Komentara | Print | # | ^

SHIT

ziva sam jos uvijek, samo sto nikako da dodjem do neta! komp mi je u komadim a vec vidžse od tjedan dana, a sada sam na fexu. pisat cu prvom prilikom, pusa svima!!!

05.10.2004. u 09:06 | 1 Komentara | Print | # | ^

Predrasude:

Prije par dana došla mi obavijest iz studentskog doma da sam primljena, te da trebam uplatiti stanarinu za 10. mjesec, a pri useljenju između ostalih dokumenata trebam priložiti i liječničku potvrdu kojom se potvrđuje da nema kontraindikacija za stanovanje u domu (valjda da ne bolujem od duševnih bolesti, i da nisam neki psihopata, šta ja znam!) uglavnom, ja nikako da odem kod dr.
Jučer ujutro upada baka u sobu (10h), i počne:
B:«A kad ti misliš otići kod doktorice, treba ti ta potvrda da nemaš predrasuda…»
JA:«molim, kakvih predrasuda, znaš li ti uopće što su predrasude?»
prekinem ju ja sa polupromuklim jutarnjim glasom.
B:«Pa mislim, tih emocija…»
JA:«kakvih emocija» AHAHAHAHA «neće mi ona napisati nikakvu potvrdu o emocijama. Misliš na kontraindikacije?»
B:«da, to, nisam se tako brzo mogla sjetiti prave riječi…»
šup (zalupi mi vrata sobe jednakom silinom kojom je i provalila unutra)

Počele mi navirati misli o PREDRASUDAMA:
Pod ovim smatram vjerske, odnosno religijske predrasude, rasizam i nacionalizam, i stvaranje mišljenja o nekoj osobi na osnovu tračeva.
Kontam si da se svi (dobro, ne baš svi, ali dosta ljudi koje poznajem) nekako ograđujemo od tog pojma i živimo u uvjerenju da smo tolerantni i open-minded. Ali nismo!
Recimo myself: ne volim u tramvaju ili busu stajati/sjediti do osobe Romskog podrijetla, jer imam predrasudu da su svi oni prljavi, smrdljivi i puni buha(uši, iliti vaški). I to bez obzira kakvu odjeću imali na sebi, kako mirisali i kako izgledali, ja ne mogu promijeniti to mišljenje.
Pomalo sam skeptična i prema ljudima koji jako često idu u crkvu, još češće se mole i rest, jer mislim da oni žive život koji je okrenut Bogu, u kojg ja ne vjerujem, pa mi prema tome ni takav život ne odgovara.
Zašto sam skeptična? Jer ne volim kad kritiziraju moj izbor!

Gossip: ovu je pojavu vrlo teško izbjeći, čak i zaobići, iako se trudim svim silama! Pogotovo jer sam upravo to osjetila na svojoj koži:
U razredu smo imali dvije glavne podjele: pušači i nepušači.
Pušači su se uvijek držali together, svaki odmor vani, išli skupa na kavu poslije škole, slušali istu vrstu glazbe (narodnjake) i izlazili u sela, gdje se puštala takva glazba.

Oni mi nisu odgovarali, pa sam pripala u nepušačku skupinu, sa «dobrim curama», koje nikad nisu bježale s nastave, redovito su pratile predavanja i imale dobre ocjene. Nisu se znale zabavljati, redovito s išle na ispovjest i u crkvu, i znale su svaki detalj iz biblije.
Ni oni mi nisu baš pasali, ali nisam imala drugog izbora do li biti s njima, jer jednostavno: nisam pušila!
Zbog toga su i mene svi smatrali dosadnom dobrom curicom, koja ne zna za zabavu, za glupiranja, i sl. stvari. To me je živciralo. Bila sam isključena iz svih zanimljivosti, i osuđena na mrzovolju i monotoniju!

Ovo sam spomenula jer sam se tek nedavno počela družiti s jednom curom iz škole, s kojom sam na istoj frekvenciji, a do sada sam slušala glupe tračarije o njoj od određenih ljudi u čijim sam se krugovima kretala. Naravno, to je bilo njihovo mišljenje, kojem se ja nisam priklonila, ali nisam ništa ni učinila protiv njega. Sad mi je žao.
Škola je završila, ja odlazim, i pravim rupu u svježem kolaču. Kakva šteta!

Predrasude: no good, no good.


25.09.2004. u 17:43 | 12 Komentara | Print | # | ^

wind of change

Change:
If I change my speech
My speech changes my thoughts,
My thoughts change my actions,
My actions change my destiny of life …

Kad god se donese neka odluka, krene se u jednom smjeru. Rijetke su situacije kada se možeš vratiti na početak te staze i odabrati onu drugu za koju si mislio/la da je pogrešna. Svaka nova odluka utječe na tvoj život i mijenja ga.
Promjene su trenutno tema mojih razmišljanja.
Ovisna sam o njima, a opet, užasavam ih se! Ne mislim na male promjene, već na one…bitne.
Određena doza neizvjesnosti je nužna za razbijanje dosade i monotonije. No, upravo je neizvjesnost ta koje se bojim. Dođe poput skakanja u mutnu vodu: ne znaš koliko je duboko, niti što te tamo čeka.
Još je teže kada u promjenu uskačeš sam. Nema nikoga tko će te podržati, pružiti ti oslonac, umanjiti strah. Tada se javlja ona aždaja u trbuhu, koja ubrza ritam srca, posiše svu krv iz mozga pa ne možeš ni razmišljati kako treba. Osjećaš se confused, small and lost.

Da, tako ja doživljavam promjene. Kao šok. Potpuno drastično. Kao kad malo dijete koje ne zna plivati baciš u vodu. ALI, borba za opstanak, tj. želja za opstankom nadvlada strah i u panici se nekako uspijem snaći!

Change is in the air.

Osjećam. Gotovo da ju mogu namirisati. No, unatoč sveopćoj gužvi i napetosti, ja ostajem hladna. Nastavljam jednakom brzinom, iako znam da ubrzo slijedi oštar zavoj! Zbog čega? Nisam točno sigurna.
Ne vjerujem horoskopu, ali ga volim pročitati. Na ovotjednoj reklami za Kaufland mi piše:
Škorpion:
Splet će vam sretnih okolnosti nastaviti olakšavati realizaciju na profesionalnom polju. Vaše će zadovoljstvo upotpuniti i sjajni rezultati na financijskom polju. (pôlja k'o na šahovskoj ploči, op.a.) U ljubavi puno zbivanja neizvjesnog ishoda.
Nevjerojatno koliko hrpa gluposti koju netko napiše može djelovati smirujuće na psihu!

Trenutno slušam «KEANE» album: «hopes and fears»

22.09.2004. u 16:30 | 9 Komentara | Print | # | ^

packing

Pobijedili su! Natjerali su me na pakiranje 4 dana prije polaska. Sad stojim pred ormarom sa dvije veće kutije i putnom torbom, i ne znam što bih spakirala, jer ne znam što će mi u međuvremenu trebati. A više mi se ne da prepirati s njima po tom pitanju. (jer smo i jutros obavili jednu jako glasnu svađu, i dotakli smo se svake teme!)
Kakva glupost. Zašto sam uopće popustila, procijenila sam da mi za cjelokupno pakiranje trebaju samo 2 sata!

21.09.2004. u 13:20 | 6 Komentara | Print | # | ^

Food poisoning:

Srijeda. Ručak točno u podne, neizostavno! Baka pravila njoke! Bili fini, ali ja doručkovala pola sata ranije, pa nisam mogla pojesti sve iz tanjura. Ostalo ih 5-6. (njoka). Umočeni u vrhnje.
«ja ne mogu više»
«pa da, kad spavaš do neko doba, pa se još tuširaš preko sat vremena, i onda još i doručkuješ u pola 12!» kaže djed
«bila sam gladna prije pola sata, i smo sam prezalogajila kavu i četvrtinu šnite kruha sa sirom, tek toliko da me želudac ne boli»
«e, pa što si onda nisi odmjerila koliko možeš pojesti, nego ovako ostavljaš da se baci? E nećeš to baciti, već ćeš si ostaviti za večeru! Mi tu štedimo, a ti bacaš hranu!» razgalamio se djed
«očito nisam dobro procijenila»


svađa oko nekoliko njoka se razbuktala, da se vjerojatno čulo na ulici, jer smo se svađali pored otvorenog prozora, a na prvom katu smo.
Uglavnom, završila je tako da sam na kraju pristala da mi se leftovers ostave za večeru.
Međutim:
Za večeru nisam bila doma, pa su me leftovers dočekali SUTRA ZA RUČAK!!!
Ostaci su bili na tanjuriću od kave, zajedno sa vrhnjem podgrijani u mikrovalnoj. Šutke sam pojela. I onda vilicom zobala iz šerpe po jedan njok (koji su također ostali od jučer).
«pa zašto si sad ne nasipaš u tanjur, nego uzimaš iz šerpe»
«da si ne bi predozirala kao jučer»

{stvar je bila u tome što se pokvarilo ono vrhnje u koje su bili umočeni moji njoki od ručka u srijedu, i još podgrijani…loša kombinacija, dok su oni u šerpi još uvijek bili ok.}
popodne->

lagano me počinje boljeti trbuh.

Dolazi mi frendica iz Iloka, koju nisam vidjela od kako je škola završila, isplanirale večer i dan sutra, ali.. (uvijek postoji ali!)
Trebale smo ići na večeru negdje vani, na lazanje, kad je mene počeo želudac ubijati u pojam! I kljucati u desnu sljepoočnicu!
Ah, ništa sad, idemo se malo prošetati, od svježeg će mi zraka sigurno biti bolje. Došle do Tvrđe, kad ja više nisam mogla izdržati, pa smo sjele na klupicu. Sad mi je počelo biti i muka.

Za 5 minuta (bilo je oko 21h) sam se gadno ispovr***la iza jednog drveta! I to cijeli ručak i kavu koju smo nas dvije popile u 18 h! Let's go home!

Kažem baki što se dogodilo, kad će ti ona meni:
«ti si trudna, to je zato jer se vraćaš u neko doba noći od onoga…»
«?!»


Cijelu sam noć imala sve simptome trovanja hranom, potpuno dehidrirala, bilo mi je muka i od čiste vode. Planirala sam otići na hitnu po infuziju, ali mi je ujutro bilo malo bolje, čak je i voda ostajala, pa sam odustala.

Propali nam planovi, frendica se brinula oko mene dok mi nije bilo bolje. Nismo nigdje išle, samo smo ležale kod mene na krevetu i pričale. Otišla je predvečer nazad za Ilok.
Žao mi je što je ovako ispalo, i što je bila tako kratko, jer ju stvarno obožavam, i tko zna kad ćemo se ponovo vidjeti!

Još uvijek zazirem od bakine kuhinje! Kad oni štede na krivim stvarima!

19.09.2004. u 15:57 | 9 Komentara | Print | # | ^

Sunce sija k'o tepsija, mene piči depresija!

Bila kod darlinga. Došli mu prijatelji, husband & wife.
U jednoj smo točki Wife & I ostale same. Pitala me je što ćemo darling i ja kad se odselim? Prije nego smo se upoznali, darling je spletom okolnosti imao psihičkih poremetnji. Uz mene se donekle oporavio, prestao piti tablete za smirenje, vratio se u civilizaciju, smanjio agresivnost i povećao gostoljubivost.

Wife će meni: «jesi li primjetila koliko u zadnje vrijeme pije; zamijenio je tablete alkoholom i ponovo je počeo pušiti?!, on se još uvijek nada da ćeš ti ostati u Osijeku. Ti si već mjesecima računala i pripremala se za taj odlazak, a on ga se bojao. Moraš početi razmišljati i o vašem odnosu nakon odlaska. …» -
«znam da se počeo redovito oblokavati. I rekla sam mu da to nije način suočavanja s problemom. Rekla sam kako ne želim da se uništava zbog mene. Ali kako god preformulirala taj razgovor, uvijek zvuči kao kvocanje i prigovaranje, što sam pod svaku cijenu htjela izbjeći. Nisam mu ja mama.»

Ne mogu reći da mi je počelo smetati, već je to bio znak upozorenja da u njegovoj glavi nije sve u redu. U srednjoj školi on je jako puno pio, bio stoned i sl. Krenuo na fax, kada su počeli problemi. Napustio fax. Tada je dvije godine bio «čist» od alkohola, droge i cigareta, i kada mi je pričao o tome svemu, bio je tako ponosan na te dvije godine!

Sada ja donekle osjećam krivnju za njegov recidiv (povratak na staro).

Husband & wife otišli, a mi se zavalili na krevet i gledali GHOST SHIP. (* ima par totalnih promašaja u filmu, ali sve u svemu gledajući i nije toliko loš *)
Nakon filma počela sam tonuti. Točno osjećati kako me hvata neka potištenost. Depresija. Suze su mi samo klizile niz obraze.

Darling me je prvo pokušavao oraspoložiti, a onda navaljivao da kažem što nije u redu. Jedva sam preko usana prevalila nekoliko crtica iz razgovora sa Wife.
Nije odgovorio ništa konkretno, i vješto je izbjegao tu temu.

Meni još uvijek taj odlazak nije sjeo kako treba, a tako ni naš rastanak. Sada imam veliku knedlu u grlu, razmišljam o separaciji koja slijedi i ne osjećam se dobro.
Čitam pjesmu s Mad-ovog bloga, pokušavam primijeniti psihologiju pozitivnog razmišljanja, ali ovaj put je stvar preozbiljna, presentimentalna, i preosobna, pa nište ne pomaže.

Još mi je gore jer u mom NEdomu dobivam samo pogrdne riječi tipa: «ti ništa ne valjaš, toliko si se pokvarila, ništa od tebe neće biti, kako te nije sramota…»
Zbog čega su mi upućene te riječi? Iz razloga jer se u zadnjih mjesec ipol gotovo svaki dan (dakle, ne svaki dan) vidim s dečkom, i visim kod njega, a kući se vraćam u 1h, eventualno 1:20 h iza ponoći.
«šta će susjedi misliti o meni?»

A moj je odlazak odgođen za idući tjedan.

16.09.2004. u 02:52 | 8 Komentara | Print | # | ^

Loše navike i poroci

{*promijenila sam predložak, smetala mi je bijela podloga i prevelika slova. Ni ovaj mi baš nije po mjeri, no dok mi Hal ne naparavi po narudžbi, (budući da sam sama nesposobna za takvo što) this one stays.
*darling mi je nabavio 4 pjesme sa novog Avrilinog albuma, i ne mogu prestati slušati pjesmu «my happy ending».}

Yesterday morning. Išla s bakom u Kaufland. Tipično za nju: naživcirala me je čim su nam se pogledi susreli! Nije me pustila da popijem svoja 2dcl DIVKE (prave bolničke kave) na miru, i počela sa svojim glupim izjavama o brzini: «sad kad kreneš na fax, neće tebe profesori čekati da popiješ kavu, i da se naspavaš i da…, moraš biti brža, nećeš moći tako sporo jesti, jer ćeš ostati gladna. I ne možeš toliko novca trošiti, nećeš imati od čega živjeti…KljucKljuc…» E, da, i novčana vrijednost se mjeri u količinskoj vrijednosti kruha, kojeg ja ne jedem! Pa kad mi počne prigovarati jer sam nakon 3 mjeseca kupila novu četkicu za zube, i kaže: mogli smo kupiti kruha za dva tjedna, za tu tvoju četkicu, meni se smrkne! Total eclipse!

Kao 1: kavu volim pijuckati dok nešto radim, 2: jedem sasvim primjerenom brzinom, no u usporedbi s njima koji jedu kao da se bore za opstanak, i trpaju u usta dok im ne počne ispadati, uz obavezno ODVRATNO srkanje čak i one hrane koja se ne može srkati. 3: MONEY: pa pobogu: oni štede na higijeni, estetici, kulturi življenja, socijalizaciji i zdravoj hrani! A to su stvari na koje ja trošim, što je za njih bacanje novca!

Nakon 15 minuta kontaktiranja s njom, imam potrebu za alkoholom/cigaretama/sl. no, međutim: alkohol me u manjim količinama uspavljuje, a u malo većim tjera na riganje uz popratnu razarajuću bol cijelog probavnog trakta. Cigarete ne znam pušiti! Ma koliko puta pokušala, zakašljem se k'o stoka, i ne ide. Zdrava pluća, a šta 'š!

I tako za podizanje adrenalina i bijeg od svakidašnjice, I steal! Ali isključivo u dućanima, u kojima su cijene nabijene do granice lopovluka. Ili kod pohlepnih ljudi koji otvaraju čitave lance velikih trgovina, i uništavaju jadne, «male»ljude.
U Kauflandu sam lijevarukadesniđžep bočicu AmbiPura! Baka se skoro onesvijestila! Ha , sad sam i ja nju uspjela nasikiriki!

Nije to neka opsesija, čak ni navika. Nemam tendenciju ka profesionalcima/kleptomanima, ali služi kao fix! Ponekad je to i umjetnost: ukrasti nešto nekome pred nosom, a da taj netko ništa ne skuži, …modern art!

Don't get me wrong people! :-)


14.09.2004. u 14:20 | 8 Komentara | Print | # | ^

gdje se povlači granica?

Sinoć se umijem prije spavanja, i počnem tiskati prištiće. i to po naputku mog darlinga, koji ima savršeno čisto lice, jer "zna kako treba".
Zovem ga "Narcis", jer se non-stop gleda u ogledalo i pita me "jesam debel?" i kako mora smanjit salo ovdje, ojačati ove mišiće, urediti ovo... ajme!

Počeo se i on furati na "metro". I moram priznati da mi to već sve pomalo ide na živce. O.K. normalno da je u redu voditi računa o sebi, ali ići u tu krajnost da postane poput cure.

Redovito se depilira ispod pazuha, oko k*, čupka dlačice između obrva i iz nosa, i tko zna što sve još!
nije propuštao ni jednu epizodu sex&the city, ide na fitness (teretanu)...

U tom svom uređivanju, imam feeling da me je počeo kritizirati, jer se ja ne bakćem toliko oko gluposti.

E, da, i pitala sam se gdje se povlači granica? Sve više žene preuzimaju stvari u svoje ruke, a muškarci postaju mekušci. Nakon što dođe beba, žena ide na posao, a mužić ostaje doma i glumi kinder-frajlu, dok mu se za to čak i plaća!!!!
U vezama se mijenjaju uloge: mužjaci služe samo za ukras, ženke vode glavnu riječ.
Meni to smeta. Ja trebam nekog tko će me osvojiti, zgrabiti, stisnuti, nadvladati, treba mi borba, jer je ona poput šećera. Nema prepuštanja, već munje i gromovi. Čvrstoća.
Gdje su nestali pravi muškarci?

12.09.2004. u 16:38 | 8 Komentara | Print | # | ^

WITH MY SELF

Jutros sam, nakon sto sam se razbudila imala cak 2 orgazma, i to jedan za drugim (prvi bio bolji). Naravno, sama.
Doduše, sinoc sam uspjela dogurati do «najviše» tocke s deckom, i to jadni treci put u punih 8 mjeseci sexa!
Stvarno ne razumijem u cemu je problem: njegova je bivsa s njim mogla bez problema, on uvijek može bez problema, ja mogu sama bez problema, ali s njim nikako!
A decko se stvarno trudi zadovoljiti me na sve moguce nacine, da me je više sramota.

Pricam ja sa svojim legicama o tome svemu, i ispadne da i one imaju istih problema! To me je utješilo.
Pricaju i one meni o vlastitom solo-sexu, pa na kraju ispadne da ti vise nitko nije ni potreban za tu vrstu zadovoljstva. Izvedivo je u gotovo bilo kojem trenutku, u glavi ti se može vrtjeti bilo koji film, scena, slika koja te uzbudjuje, nitko te ne ometa, i riješiš se frustracija u isto vrijeme!
Ajde, koliko ljudi to danas NE radi?

Naravno da sam se odmah sms-om pohvalila boyfriendu, jer je nama neizostavna recenica: «koliko si puta danas?» Odgovorio mi je: «lakse malo, pazi da ne zagoriš», ZAGORIM? Malo je krivu rijec upotrijebio.

OSVRT NA JUCER

Probudila sam se taman pred rucak. S bakom i djedom ne komuniciram. Možda je tako i bolje. Bolje šutnja nego svadja!
Poslije toga prošetah se do gradske knižnice, tj. slagala sam da idem do knižnice, da ne bi opet bilo «kurvanje po gradu», i ponovo se nadjem sa starim znancem od nekidan. Više nije mogao ostati u gradu, pa da se pozdravimo.

Malo smo pricali, ljubili se, mmmmmmmm. Poljupci su još uvijek onako dobri, jedino što se nismo mogli dovoljno opustiti, buduci da je imao na raspolaganju samo pola sata za mene.
Na kraju cvrsti zagrljaj koji je potrajao, jer se nismo mogli pustiti. Kaže on meni: «mislim da bi nama bilo super zajedno» -«možda, a možda i ne bi. Bojim se da bi to pokvarilo sav gušt koji nam ovi rijetki *sastanci* pružaju» -«moramo se vidjeti još koji put, ovo ne može biti zadnji!» -«cujemo se» :-)
Doslovno sam cvjetala polako cupkajuci doma!

Cim sam ušla u stan, dolazi mi frendica. Naklapale smo od 3-6h! Konacno: ženska osoba s kojom mogu razgovarati kako treba! Opušteno, neusiljeno, sa zajednickim temama, bez predrasuda i lažne skromnosti!
Nakon toga me je puknio jedan od onih trenutaka koji sam opisala DOPSY (imaš feeling da sve možeš, hrabra i sposobna. Ništa te ne može zaustaviti…kad ono):

Navecer se nadjem s curama iz starog društva. To mi ne odgovara. Nikad mi nisu ni odgovarale. Nemamo ništa zajednicko. Tada smo izlazile jer smo išle skupa u razred, ali sad više nema škole. Razlog izlaska: «ajde, nismo se dugo vidjele, a i ne možeš otici bez pozdrava»
Još veci BAD temperatura se u gradu spustila na usranih 6 stupnjeva C, a gušter ko gušter.
Cure otfitiljile doma vec u pola 11, a ja kod decka.
Jedan grubi seks na moj zahtjev. (ne znam što me je spopalo), a potom drijemanje dok sam crpila toplinu iz njegova tijela pod jorganom , iako je klima grijala sobu na 30 stupnjeva.

15do1. moram doma. Baka ce opet neku revoluciju, ili tkoznašto ce joj ovaj put pasti na pamet.
45minuta pjehe, docupkali. Bacila se na krevet, nisam skidala ovo malo šminke sa okica sto nosim, i zakrnjala do opet taman pred rucak!

11.09.2004. u 14:29 | 3 Komentara | Print | # | ^

HISTERIJA IN MY HOUSE:

Slušam CRANBERRIES, volim njezin glas iako joj pjesme i nisu nešto posebno. Neke.

Ja nemam obitelj. Moja kuca nije moj dom. Zato bježim. U potrazi za srecom.

Iz stana sam izašla oko pola 3 popodne, prošetala do centra, našla se sa starim znancem na kavi, zatim se šetali uz Dravu…i dok si rekao keks prošla su 4 sata u prici i zajebanciji.
Na kraju me je poljubio. Ostala sam bez daha. I rastali smo se. Nakon sekunde sam mu to i doviknula.
Za minutu stiže mi sms: «P.S. i ja. Još su ti onak super mekane usne…»

Kako sam bila sretna, i žudjela za joššššššš.
Naime: nas se dvoje poznajemo gotovo 2 godine. I vidjeli smo se treci put u životu, ali se redovito cujemo, i možemo pricati o svemu.
Upoznali smo se na doceku 2003. tj. 2h nakon ponoci. On mi je prišao, zapoceo razgovor i ja sam ga širom otvorenih ociju slušala. Iako pola stvari koje je pricao nisam cula og glasne glazbe, no nije bilo bitno. Bio je totalno neobican. Metalac/Rapper. Simpatican, pristojan i zanimljiv. Nije odavde. (hocu reci iz drugog mjesta je, jos uvijek u RH)
Njegovo je društvo bilo na odlasku (oko 3h), i taman je pocela pjesma CrazyTown, Butterfly = njemu tada vrlo draga pjesma, rekao je «ajmo plesati!»

Tada je zapocela citava carolija, koja i danas ima mjesto u našim životima.
U plesu smo se poceli ljubiti, i ljubili smo se neprekidno 2h. Toliku kompatibilnost nisam nikad s nikim doživjela.
Na skali od 1 do 10 doživljaj dobiva 11!
Prava atmosfera, prava glazba, ne previše ljudi. Šljokice po citavom mom tijelu, kosi…
To su oni trenuci kada ne postoji nitko drugi doli mi. Svi su ostali isparili, nikog nismo primjecivali, potpuno prepušteni jedno drugome, u nevjerojatnoj rezonanciji. Vrijeme je letjelo tolikom brzinom (kao u filmovima). U 5h sam morala krenuti, na brzinu je utipkao moj br u svoj mob i izletjela sam poput Pepeljuge, (izostavno gubljenje cipelice, ili bilo cega drugog).

Od tada se stalno cujemo. Iduci smo se put vidjeli za mjesec ipol (Valentinovo), mislili smo da ce se ponoviti ona magic, no nije, nikako! I od tada do danas, kontakti samo preko elektrona!

Back to present:
U 19h sam krenula kod decka. (Dakle nakon poljupca sa …) Taman kad me je nazvala moja «vještica» i histericno vikala da joj je dosta mog «kurvanja» (?!?!?!?!?!?!?!?!?!?!?) po gradu, i da podhitno dolazim doma!
Nakon oštrog prepiranja ODMAH DOLAZI KUCI/NECU uslijedilo je classic spuštanje slušalice s njene strane.
Ako vec živim s prokletim penzionerima fosilima iz tkoznakojeg razdoblja paleozoika ne znaci da i ja moram postati jedna od njih.
U glavi mi se motala misao ispunjena mržnjom: {zašto vas nisu ubili nego moje roditelje? Zbog cega se baš meni moralo to dogoditi. U ovih 6 godina, koliko živim s njima, sve je gore i gore.}
A razdoblje prethodnih 6 godina nije bilo nimalo bolje. Pa nisam je problematicno stvorenje!
Iducih 6 godina cu nastojati popraviti sve propuste koje sam imala u životu.

Uglavnom… malo sam skrenula s puta.

Kuci naravno nisam otisla, vec nastavila put decka. Od tamo sam nazvala doma, i uslijedile su jos dvije epizode histerije, pomahnitalosti i nerazumijevanja. Rekla mi je da ce dignuti revoluciju, zaklat ce nekog, a potom ce se i sama ubiti ako ja ne dodjem doma.
Totalno zbunjena pitah ju da mi objasni razlog tog shizofrenichkog napadaja; vrištanje i tup. Spušetena slušalica. Otipkam još jednom isti br. –«šta hoceš?» -«objasni mi u cemu je problem?» -«nikad od tebe nište nece biti, dosta mi je tvog kurvanja okolo, šta ti imaš tražiti kod njega, to nije tvoja kuca, blablabla» uz još puuuno vrištanja meni na uho, opet mi je je**** babuskara spustila slušalicu.

Pošizila sam. Sad mi se pogotovo nije dalo ici doma. Decko me je pokusavao oraspoloziti, no uspijevalo je samo na kratke staze. Doma sam došla u 22:08, jer oni idu spavati u 9, pa cu ovako samo odgoditi neizbježnu svadju za sutra.

Za tjedan dana se selim. Fiume, here I come! Nadam se da cu preživjeti bez trajnijih posljedica po mom mentalnom zdravlju.
Sutra se ne želim probuditi.

09.09.2004. u 23:37 | 7 Komentara | Print | # | ^

gdje su nestali razgovori?

sinoć me boyfriend prati doma, malo hladno vani, ja neprikladno obucena pa se smrzavam, a on će ti meni: "LIZARDGIRL!"
(nisam mu rekla za blog, a naziva sam se sjetila onog trenutka kada sam ga pravila). Sad više nema dileme: ovo je jasan pokazatelj da svijet ipak ima smisla!

Anyway. Naša se veza bliži kraju. Oboje smo toga svjesni, smo se pretvaramo da koristimo svo preostalo vrijeme, a u biti tonemo. povlačimo se nazad u svoje ljušturice iz kojih smo izmigoljili prije 9 mjeseci (više-manje) kada smo službeno prohodali.
Za nekoliko dana odlazim u drugi grad, na drugi kraj Lijepe Naše, na more, na fax. Između nas će se otvoriti jaz velik 500km, i to je killer za vezu. veza na daljinu nema baš previše smisla kad se o njoj počne racionalno razmišljati.

Fale mi emocije. Prije smo nas dvoje dosta često o njima razgovarali, a sad... sve je postalo nekako službeno, formalno, tradicionalno gledanje filma kod njega, i šetnja od 45 minta od njegove do moje kuće u sitnim satima.
To mi je najgori dio dana kad se vraćam doma. Treba mi onaj osjećaj sigurnosti koji imam u njegovom zagrljaju. Kao ljetos na moru.

Ovo je ljeto bilo recimo najbolje ljeto u mom sjebanom životu. Mislim da sam se zaljubila, i to istinski. Nije to ona fizička zaljubljenost, već zaljubljenost u njegovu personu.
Toliko sam se navikla na njegovu prisutnost u svakodnevici, da to više ne želim promijeniti.

Kada odem, ne želim se osjećati sjebano. A hoću. Oboje.
Prije 2 mjeseca smo bili prekinuli, tj. on me je ostavio kad je čuo da ipak odlazim. Mislio je da će mu biti lakše ne gledati me, ne voljeti me. Kad ono: WRONG, biti blizu, a ne biti zajedno, biti u mogućnosti prepustiti se navali osjećaja koji izazivaju trnce po cijelom tijelu, a namjerno si uskraćivati taj doživljaj...NIJE FUNKCIONIRALO. Zato smo sada opet skupa. I uživamo u tišini udisaja dok ležimo u zagrljaju mraka.

Nekoliko stanica iz mog centra za emocije u cerebrumu percepira duševnu bol. Boli me pomisao na gubitak ove sreće čiju krv (koju sam ja izvadila) čuvam u epruvetici pored tipkovnice...

got to go.

08.09.2004. u 10:48 | 3 Komentara | Print | # | ^

fresh start

skuhah si punu šalicu slabo zaslađene ness. srrrrrrrk.
u zadnjih tjedan dana, tj. od kako sam se vratila s mora postala sam fanatik za čitanje blogića, so... odlučih se i ja okušati u tom poslu. možda mi život postane ispunjeniji.

pazi vraga: SEDAM je moj sretan br. tj. nisam primjetila da mi donosi sreću, ali uzela sam si to za fact.
ovo mi je jos jedan od brojnih pokazatelja da se u životu sve događa s razlogom. :-) I bolje. Do sad su mi se izdogađala svakojaka sranja.

prije par dana me je na unutrašnjoj strani desnog gležnja uboo komarac. svrbolo, uh. i ja scratch...scratch i blood. nqapravila mi se krastica. a ja mrzim krastice. i odolila sam par dana da ju ne smaknem, kontam si: nije rana duboka, to ce brzo proc, kad ono sto mu mrkvica, to ispalo nesto dublje. i sad, gledam u nju, i cure mi sline... ne da ju pojedem, vec da otkinem...muu!

uh, pizda jedna, boli ko vrag, ali sline mi poplavu prave u ustima...
blee..otkinuh ju! izgleda odvratno. veličine 3x4 mm duboka o,5 mm.
zaradila sam si jos jedan ožiljčić!

07.09.2004. u 16:20 | 0 Komentara | Print | # | ^

<< Arhiva >>

< studeni, 2005  
P U S Č P S N
  1 2 3 4 5 6
7 8 9 10 11 12 13
14 15 16 17 18 19 20
21 22 23 24 25 26 27
28 29 30        


Dnevnik.hr
Gol.hr
Zadovoljna.hr
OYO.hr
NovaTV.hr
DomaTV.hr
Mojamini.tv



Komentari da/ne?

Opis bloga

Krećem u život. Prošle sam godine postala punoljetna,a ove godine krećem u "on my own". Jedva Čekam. Bolje se osjećam kad s nekim dijelim svoja razmišljanja, a ne moram ga poznavati...

Linkovi

Blog.hr

colorblind, žena fenomenalno piše. istinski uživam u njenim textovima i sa nestrpljenjem iščekujem novi post

MaD, legenda. svaki put mi vrati osmjeh na lice

seks i priča, savršeno za one koji vole zabadati nos u tuđi sexlife

zrinka, sa izjavama: "izgledaš kao potrošeni kurton..." ovo ne možeš preskočiti

ptica trkachica:pocela sam ju citati tek nedavno, i ne mogu prestati, zarazna je!
redovito blogam i ovdje:
žuta minuta
jednorog
Tamara
ofca
voćko
darkerica
zakon mame:
Lucy Fair
Hajdučica

lyrics o mom trenutačnom duševnom stanju:


KEANE "Somewhere Only We Know"

I walked across an empty land
I knew the pathway like the back of my hand
I felt the earth beneath my feet
Sat by the river and it made me complete
Oh simple thing where have you gone
I'm getting old and I need something to rely on
So tell me when you're gonna let me in
I'm getting tired and I need somewhere to begin

I came across a fallen tree
I felt the branches of it looking at me
Is this the place we used to love?
Is this the place that I've been dreaming of?

Oh simple thing where have you gone
I'm getting old and I need something to rely on
So tell me when you're gonna let me in
I'm getting tired and I need somewhere to begin

And if you have a minute why don't we go
Talk about it somewhere only we know?
This could be the end of everything
So why don't we go
Somewhere only we know?

Oh simple thing where have you gone
I'm getting old and I need something to rely on
So tell me when you're gonna let me in
I'm getting tired and I need somewhere to begin

And if you have a minute why don't we go
Talk about it somewhere only we know?
This could be the end of everything
So why don't we go
Somewhere only we know?

This could be the end of everything
So why don't we go
Somewhere only we know?


AVRIL LAVIGNE "My Happy Ending"

So much for my happy ending
Oh oh, oh oh, oh oh...

Let's talk this over
It's not like we're dead
Was it something I did?
Was it something You said?
Don't leave me hanging
In a city so dead
Held up so high
On such a breakable thread

You were all the things I thought I knew
And I thought we could be

[Chorus:]
You were everything, everything that I wanted
We were meant to be, supposed to be, but we lost it
And all of the memories, so close to me, just fade away
All this time you were pretending
So much for my happy ending
Oh oh, oh oh, oh oh...

You've got your dumb friends
I know what they say
They tell you I'm difficult
But so are they
But they don't know me
Do they even know you?
All the things you hide from me
All the shit that you do

You were all the things I thought I knew
And I thought we could be

[Chorus]

It's nice to know that you were there
Thanks for acting like you cared
And making me feel like I was the only one
It's nice to know we had it all
Thanks for watching as I fall
And letting me know we were done

[Chorus x2]

[x2]
Oh oh, oh oh, oh oh...
So much for my happy ending

Oh oh, oh oh, oh oh...


Cranberries: Stars

The Stars are bright tonight
And I am walking nowhere

Guess I will be alright
Desire gets you nowhere

And you are always right
I thought you were so perfect

Take you as you were
Have you as you were
Take you as you were

I love you just the way you are
I love you just the way you are
I´ll take you just the way you are
Does anybody love the way you are?
Aaa Aaa Aaa

The Stars are bright tonight
A distance is between us
And I will be OK
The worst I´ve ever seen us

And still I have my weaknesses
And still I have my strength
And still I have my ugliness

But I, I, I
I love you just the way you are
I love you just the way you are
I´ll take you just the way you are
Does anybody love the way you are?

Aaaa Aaaa Aaaa Aaaa Aaaaa

I love you just the way you are
I love you just the way you are
I´ll take you just the way you are
Does anybody love the way you are?

Aaaa Aaaa Aaaa Aaaa Aaaa Aaaa Aaaa

Star, Star


the Rasmus - in the shadows

No sleep
No sleep until I'm done with finding the answer
Won't stop
Won't stop before I find the cure for this cancer

Sometimes I feel like going down, I'm so disconnected
Somehow I know that I am haunted to be wanted

I've been watching, I've been waiting
In the shadows for my time
I've been searching, I've been living
For tomorrows all my life

They say that I must learn to kill before I can feel safe
But I, I'd rather kill myself than turn into their slave

Sometimes I feel that I should go and play with the thunder
Somehow I just don't wanna stay and wait for a wonder

I've been watching, I've been waiting
In the shadows for my time
I've been searching, I've been living
For tomorrows all my life

Lately, I've been walking, walking in circles
Watching, waiting for something
Feel me, touch me, heal me
Come take me higher

I've been watching, I've been waiting
In the shadows for my time
I've been searching, I've been living
For tomorrows all my life

I've been watching,
I've been waiting,
I've been searching,
I've been living,
for tomorrows....

In the shadows....

In the shadows.....

I've been waiting.............

Meredith Brooks, Bitch

I hate the world today
You're so good to me
I know but I can't change
Tried to tell you
But you look at me like maybe
I'm an angel underneath
Innocent and sweet
Yesterday I cried
Must have been relieved to see
The softer side
I can understand how you'd be so confused
I don't envy you
I'm a little bit of everything
All rolled into one
Chorus:
I'm a bitch, I'm a lover
I'm a child, I'm a mother
I'm a sinner, I'm a saint
I do not feel ashamed
I'm your hell, I'm your dream
I'm nothing in between
You know you wouldn't want it any other way
So take me as I am
This may mean
You'll have to be a stronger man
Rest assured that
When I start to make you nervous
And I'm going to extremes
Tomorrow I will change
And today won't mean a thing
Chorus
Just when you think, you got me figured out
The season's already changing
I think it's cool, you do what you do
And don't try to save me
Chorus
I'm a bitch, I'm a tease
I'm a goddess on my knees
When you hurt, when you suffer
I'm your angel undercover
I've been numb, I'm revived
Can't say I'm not alive
You know I wouldn't want it any other way

JEWEL,"Foolish Games"

You took your coat off and stood in the rain,
You're always crazy like that.
And I watched from my window,
Always felt I was outside looking in on you.
You're always the mysterious one with
Dark eyes and careless hair,
You were fashionably sensitive
But too cool to care.
You stood in my doorway, with nothing to say
Besides some comment on the weather.
[Pre-Chorus 1]
Well in case you failed to notice,
In case you failed to see,
This is my heart bleeding before you,
This is me down on my knees, and...
[Chorus]
These foolish games are tearing me apart,
And your thoughtless words are breaking my heart.
You're breaking my heart.
You're always brilliant in the morning,
Smoking your cigarettes and talking over coffee.
Your philosophies on art, Baroque moved you.
You loved Mozart and you'd speak of your loved ones
As I clumsily strummed my guitar.
You'd teach me of honest things,
Things that were daring, things that were clean.
Things that knew what an honest dollar did mean.
I hid my soiled hands behind my back.
Somewhere along the line, I must've gone
Off track with you.
[Pre-Chorus 2]
Excuse me, think I've mistaken you for somebody else,
Somebody who gave a damn,
Somebody more like myself.
[Chorus]
You took your coat off,
Stood in the rain,
You're always crazy like that.


Linkin Park: "Numb"

I'm tired of being what you want me to be
Feeling so faithless lost under the surface
Don't know what you're expecting of me
Put under the pressure of walking in your shoes
(Caught in the undertow just caught in the undertow)
Every step that I take is another mistake to you
(Caught in the undertow just caught in the undertow)

[Chorus]
I've become so numb I can't feel you there
I've become so tired so much more aware
I'm becoming this all I want to do
Is be more like me and be less like you

Can't you see that you're smothering me
Holding too tightly afraid to lose control
Cause everything that you thought I would be
Has fallen apart right in front of you
(Caught in the undertow just caught in the undertow)
Every step that I take is another mistake to you
(Caught in the undertow just caught in the undertow)
And every second I waste is more than I can take

[Chorus]
I've become so numb I can't feel you there
I've become so tired so much more aware
I'm becoming this all I want to do
Is be more like me and be less like you

And I know
I may end up failing too
But I know
You were just like me with someone disappointed in you

[Chorus]
I've become so numb I can't feel you there
I've become so tired so much more aware
I'm becoming this all I want to do
Is be more like me and be less like you

[Chorus]
I've become so numb I can't feel you there
Tired of being what you want me to be
I've become so numb I can't feel you there
Tired of being what you want me to be